Pojmovnik i definicije

* Na "egzodus" stavljamo navodne znake zato što ne svjedočimo ničem posebnom niti neočekivanom, jednostavno imamo povećanu mobilnost ljudi iz područja niske produktivnost ka područjima visoke produktivnosti nakon što su najvećim dijelom omogućena sloboda kretanja hrvatskoj radnoj snazi unutar EU.

* "Epska vremena" - znači da se očekuje rat i glođanje između navodnih hrvatskih elita (kojih odmilja zovemo "veliki uhljebi", HUP-ovci, "rodijaci", "akademici", "doktori", "stručnjaci" i "profesori") oko relativno sve manjeg dijela kolača. Glođanje oko sve manjeg dijela kolača zato što će se morati "odricati" u korist radnika zaposlenih u privatnom sektoru. Definiran je omjer koji egzaktno može pratiti stupanj odricanja.

* "Veliki uhljebi će jesti male" - predstavlja očekivanje da će "hrvatske elite" na kraju biti primorane izvršit de-uhljebljivanje ne bi li sebi održali iznad vode, a ujedno omogućili rast plaća u privatnom sektoru i manje poreze. Najviše se radujemo kad se spomene riječ "digitalizacija".

* "Egzodus" kao vrhunaravni ujednačavatelj i jedini reformator - pojednostavljeno, bilo koji reformski potez je i biti će iznuđen te ga nikad ne bi bilo da nema mogućnosti ove slobode kretanja radne snage koja urušava dosad postojeću paradigmu.

* "mladi junoša (mn. junoše)" -

Vukajlija.com wrote:
Junoša je priplodni bik. U urbanim sredinama koristi se za muškarca u punoj snazi, koji istu energiju kao junoša pokazuje pri daleko većoj lepezi rabota od pukog razmnožavanja.

Marko Kraljević izbavlja Bega Konstantina wrote:
Piju vino dva junoša mlada
U Kratovu gradu malenome,
Jedan junoš Kraljeviću Marko,
A drugo je beže Konstantine,
Vino služi krčmarica Mara,
Kako koju kupu dodavala,
Svagda joj se beže pod groce maša.

Izraz koristimo za "egzodaše" u dvadesetim godinama, u pravilu fakultetski obrazovane, koji su sjeli na nominalno znatno veće plaće u "egzodusu", a još nisu ušli u zasićenje s rastom plaća pa pod normalno očekuju da u sljedeće 2-3 godine budu u top 1% po mjesečnim primanjima, u pravilu bez teškog rada i odricanja.

Diabolička ingenioznost - s ovim pojmom opisujemo i "slavimo" nadnaravne sposobnosti mega-uhljeba i inih lokalnih šerifa da sve do pojave "egzodusa" sebi omoguće relativno visok standard i sačuvaju klijentelistički (a.k.a. rodijački) kapitalizam od "ugroza" slobodnog tržišta i darvinističkih procesa svojstvenih meritokratskom kapitalizmu.

Kreativna destrukcija je proces imanentan kapitalizmu u kojem bolje i efikasnije tvrtke, pojedinci, tehnologije, ideje pobjeđuju one postojeće i manje efikasne te im preotimaju tržište i kapital i šalju ih u ropotarnicu povijesti.
Pri tome tvrdimo da su "rodijačke" firme same po sebi neefikasne jer njihov kapital nije nastao u "kreativno-destruktivnoj" tržišnoj utakmici već im je politički dodijeljen. Stoga im baš pretjerano ne odgovara konkurencija i "level field" natjecanje sa, uglavnom stranim, tvrtkama koje imaju više kapitala akumuliranog u tržišnoj utakmici u kojoj su se naučile "efikasnosti". "Uhljebi" i "rodijaci" imaju sveti cilj održavanja klijentelizma na životu jer proces kreativne po njih može završiti samo na jedan način.

Iliti po naški "Ghosts are better than zombies"...
https://openborders.info/ghosts-versus-zombies/

Ideje izvire it rada Lant Pritchetta... Let Their People Come: Breaking the Gridlock on Global Labor Mobility.
http://www.hks.harvard.edu/fs/lpritch/

Ovdje imamo osvrt legende Bryan Caplana...
http://econlog.econlib.org/archives/2015/08/ghost_world_and.html

****************************************
Prevedeno na hrvatske prilike prije ulaska u EU, zombiji su bili svi oni pasivni krajevi iz kojih jednostavno nije bilo lako pobjeći u Zagreb i druge razvijenija područja unutar Hrvatske zbog visoke nezaposlenosti i dugotrajne recesije, a pobjeći van Hrvatske je ljudima od tamo bilo jako, jako teško.

Stopu nezaposlenosti 2014. godine je bila:
* Viroviticko-podravska 38.1%
* Sisacko-moslavacka 36.2%
* Brodsko-posavska 38%

S ulaskom u EU, a pogotovo od 01.07.2015. kad Njemačka ukida radne vize, ti pasivni krajevi (dojucerašnji zombiji) zbog mobilnosti radne snage postepeno prelaze u duhove.

Fundamentalna razlika između duhova i zombija je fakat da iz jednih radna snaga može uteći, a iz drugih ne može.
U hrvatskim okolnostima, zajednički nazivnik im je da su i jedni i drugi područja jako niske ekonomske aktivnosti po glavi stanovnika.
Tri puta manji (i gore) GDP po glavi stanovnika nego u Zagrebu bi značilo da imaju 10x manji GDP po glavi stanovnika od njemačkih razvijenih regija gdje ljudi iseljavaju i gdje je najveća potražnja za radnom snagom (pa i za hrvatske donedavne "nezaposlive").

Spiralu iseljavanja od tamo je nemoguće zaustaviti, a sa svakim iseljenim relativna moć lokalnih šerifa slabi. Šta znači položaj, plaća i auto plaćeno novcem koji dolazi iz Zagreba, ako si okružen vukovima i međedima, a ne možeš komandirat okolo i trgovat utjecajem jer svi pobjegoše. Vrijednost vikendica i bazena koji su im bili sagrađeni radom vikendima kao protu-usluga za uhljebljivanja ide na nulu. Em iseljavanje samo po sebi ruši cijenu nekretnina po pasivnim krajevima, em nema više radne snage koja će besplatno "ziđati".

S vremenom će lole iz "egzodusa" doći u selo u bijesnom auto, namignut ćeri od nacelnika te ode onda i ona kod Mutti u "bolji život".

A onda ide redikulizacija "gospodina načelnika", s kojim ce se onda još preostala ekipa koja cucla pivu ispred dućana nemilosrdno šprdati.

Za one "lokalne šerife" koji ce tamo ipak ostati ja bih uveo beneficirani radni staž i povećao plaće jer ce trpjet teške "duševne boli" te ce im posao biti tjeranje vukova i međeda da ne izjedu babe i đedove.

Evo i slika za plašenje lokalnih šerifa...

Occamova britva je logički princip Williama od Occama, filozofa i franjevca iz 14. stoljeća, i jednostavnim jezikom kaže:

William of Occam wrote:
"Pluralitas non est ponenda sine neccesitate" ili "Frustra fit per plura quod potest fieri per pauciora"

Occamovu britvu prihvatili su naučnici poput Wilhelma Gottfrieda Leibniza i Sir Isaaca Newtona pa je tako zabilježen oblik:

Sir Isaac Newton wrote:
"We are to admit no more causes of natural things than such as are both true and sufficient to explain their appearances."

Iz Occamove britve razvio se poslije zakon jednostavnosti (lex parsimonae) koji nas uči:

* "If you have two theories that both explain the observed facts, then you should use the simplest until more evidence comes along"

* "The simplest explanation for some phenomenon is more likely to be accurate than more complicated explanations."

* "If you have two equally likely solutions to a problem, choose the simplest."

* "The explanation requiring the fewest assumptions is most likely to be correct."


što koristimo kao dokaz da: "hrvatske elite" nisu riješile zaposlenost/nezaposlenost na razini Trećeg svijeta u 30 godina (dok su sve druge tranzicijske zemlje to trivijalno riješile) - samo zato jer je im je takvo stanje odgovaralo.

U main-streamu su joj dosad tepali i koristili "fine" pojmove poput:
* klijentelizam
* crony kapitalizam
* ortački kapitalizam

Ali sve češće se u zadnje čuje i rođački/rodijački kapitalizam, a to je tek jedan stupanj daleko od ubacivanja "uhljeba" u sintagmu.  

Dakle, u Hrvatskoj je kapital bio poklonjen podobnima u dubinski nemoralnom procesu pretvorbe i privatizacije 90-tih, da bi se na to samo nastavilo bezumno trošenje države, "poticanja", farbanje tunela, gradenje Arena. Pukom srećom sve se zaustavilo globalnim slomom 2008. godine, jer da je ludilo potrajalo još koju godinu Argentina style bankrot bi bio neminovan.

Nije se stalo s paradigmom naravno ni u krizi, jer je nezaposlenost rješavana prijevremenim umirovljenjima, a država + rodijaci naslonjeni na državu su držali ogroman dio GDP-a.

Netom definirana Occamova britva kaže da je glavni razlog zašto Hrvatska relativno zaostaje za sličnim zemljama je fakat da su hrvatski kapitalisti (rodijaci) nastali ne u darvinističkom procesu kreativne destrukcije nego u morbidnom procesu pretvorbe i privatizacije vođenom od strane "uhljeba".

Kad kapital nije nastao dogogodišnjim reinvestiranjem zadržane dobiti nego je poklonjen podobnim onda se ne može očekivati efikasno gospodarstvo. "Hrvatskim elitima" izašlim iz pretvorbe i privatizacije nije bio cilj unaprijeđenje poslovanje, nego s jedne strane pretakanje poklonjenog u privatnu imovinu, a s druge strane igrarije s polugom i glumljene veličina poput ovo što su napravili Kutle i Todorić.

Spoj onih koji žive od u nebesa dignutih rashoda proračuna te onih koji žive od poklonjene imovine i poslova s državom i državnim firmama je bilo nemoguće pobjediti internim faktorima.

A onda je došao "egzodus"...

The Art of War is an ancient Chinese military treatise dating from the Spring and Autumn period.
The work, which is attributed to the ancient Chinese military strategist Sun Tzu ("Master Sun", also spelled Sunzi), is composed of 13 chapters.
Each one is devoted to a distinct aspect of warfare and how that applies to military strategy and tactics.

https://en.wikipedia.org/wiki/The_Art_of_War


Ono što je za nas bitno je da se "egzodus" bori protiv "uhljeba i rodijaka" na Sun Tzu-ov način:

The supreme art of war is to subdue the enemy without fighting.

Victorious warriors win first and then go to war, while defeated warriors go to war first and then seek to win.

The opportunity to secure ourselves against defeat lies in our own hands, but the opportunity of defeating the enemy is provided by the enemy himself.

To fight and conquer in all our battles is not supreme excellence; supreme excellence consists in breaking the enemy's resistance without fighting.

Tko je druga strana?
Uhljebničko-rodijačka paradigma.

Šta je cilj?
Napravit je irelevantnom i bez značajnijih utjecaja na život i prosperitet ljudi u Hrvatskoj.

Šta je sredstvo?
Egzodus kao vrhunaravni izjednačavatelj.

Kako „egzodus“ kojem svjedočimo nije ništa posebno ni neočekivano, tako je u dosadašnjoj povijesti ovih prostora lako pronaći i nerazumijevanje „elita“ i njihovu nesklonost promjenama koje ih odvede u propast. Zato smo u obaveznu literaturu za razumijevanje uzročno posljedičnih veza „egzodusa“ uključili i kapitalno djelo ekonomske povijesti – Početak bune protiv dahija (dostupno na ovijem pejdžu) budući da je epski deseterac „vjernom štiocu“ ipak bliži od viših statističkih momenata.
Kostur primjene na naš teorijum iznosimo kako slijedi:

* Okolnosti su na samom početku jasno definirane kroz ekstraktivne institucije:

Tu knezovi nisu radi kavzi,
Nit’ su radi Turci izjelice,
Al’ je rada sirotinja raja,
Koja globa davati ne može,
Ni trpiti Turskoga zuluma;

* na koje odjednom djeluje potpuno egzogeni faktor nad kojim ekstraktivne institucije nemaju kontrolu:

Nebom sveci staše vojevati
I prilike različne metati
Viš’ Srbije po nebu vedrome;
’Vaku prvu priliku vrgoše:
Od Tripuna do svetoga Đurđa
Svaku noćcu mjesec se vataše,
…
Drugu sveci vrgoše priliku:
Od Đurđeva do Dmitrova dana
Sve barjaci krvavi idoše;
…
Treću sveci vrgoše priliku:
Grom zagrmi na svetoga Savu;
Usred zime, kad mu vreme nije,
Sinu munja na časne verige,
Potrese se zemlja od istoka,
…
A četvrtu vrgoše priliku:
Viš’ Srbije na nebu vedrome
Uvati se sunce u proljeće,
U proljeće na svetog Tripuna,
Jedan danak tri puta se vata,;
A tri puta igra na istoku.

* Djelovanje egzogenih faktora je jasno osmotrivo i mjerljivo, kako nama „armchair ekonomistima“ tako i „elitama“:

U tepsiju zv’jezde povataše,
Da gledaju nebeske prilike,
Što će njima biti do pošljetka,
Oko nje se sastaše dahije,
Nad tepsijom lice ogledaše;;
Kad dahije lice ogledaše,
Sve dahije očima viđeše,
Ni na jednom glave ne bijaše.

* Na djelovanje egzogenog faktora elite mogu reagirati tako da pristanu na relativno lošiji položaj u odnosu na potlačene:

Starac Fočo podavio bradu,
Pa je b’jelu sa zubima grize,;
(...)
Da vam carstvo dugovječno bude:
„Vi nemojte raji gorki biti,
„Veće raji vrlo dobri bud’te;
„Nek je harač petnaest dinari,
„Nek je harač i trideset dinari;;
„Ne iznos’te globa ni poreza,
„Ne iznos’te na raju bijeda;

* Ili mogu zanemarujući njegovu povratnu spregu nastaviti s ekstraktivnim politikama:

Al’ govori Fočić Memed-aga:;
„Moj babajko, ne slušam te stari.“
To izreče, a na noge skoči,
I za njime ostale dahije,
Pak na gradu baciše topove,
Na dukate pokupiše vojsku,;
Nji četiri velike dahije:
Aganlija i Kučuk-Alija,
Mula-Jusuf, Fočić Memed-aga,
Na četvoro razd’jeliše vojsku,
Nji četiri, k’o četiri brata,;
pak na gradu otvoriše vrata,
I odoše s vojskom po teftišu
Kroz njihovih sedamn’est nahija.

*Međutim, kad je faktor u potpunosti egzogen njegovo djelovanje ne prestaje s „business as usual“ već se nastavlja povratna sprega

„Jednog posjeć’, a dva će uteći,
„Dva pos’jeci, četiri odoše,;

* i tako do kraja „uhljebničko-rodijačke“ paradigme tj. do niskog nivoa poreznog opterećenja pri kojem oni koji nisu "uhljebi" ni "rodijaci" mogu imati zadovoljavajuću ekonomsku aktivnost i disposable income bez da ikako ovise o ovima prvima.

Preko polja bez svijeh haljina,
Bez ćuraka i bez anterija,;
Bez saruka, u malim kapama,
Bez čizama i bez jemenija,
Gole, bose topuzima tuku:
„More, baša! kam’ poreza naša'“

O povijesnoj točnosti narodne predaje svjedoči i donji fotos:

Digitalizacija – strah i trepet upravnih referenata i lokalnih moćnika koji dodijeljen pečat shvaćaju kao polugu za trgovanje utjecajem.


            Ilustracija

Za potrebe našeg meta-jezika, ovom pojmu semantički pripisujemo sve predviđene pozitivne učinke 'egzodusa' na sustav javne uprave (sa simpatijama pratimo i europsku strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta). Uzor kojem stremimo su Estonija i Finska.  

Digitalizacija kao ishod ima redefiniranje odnosa između Vlade, građana, gospodarstvenika, lokalne samouprave i nevladinih organizacija što dovodi do transformacije državnog modela u "otvorenu javnu upravu". Takva javna uprava je efikasnija, minimalizira trgovanje utjecajem, smanjuje troškove poslovanja te u većoj mjeri uključuje građane u procese donošenja odluka.

Indikatori za 'digitalizaciju' su:
- širenje dostupnosti e-Usluga
- smanjene administrativnih naknada
- skraćivanje rokova izvršavanja
- podizanje postotka građana/poduzetnika/tijela javne uprave koji koriste 'e-Usluge'
- smanjenje broja državnih i javnih službenika/smanjenje broja tijela državne uprave

Da zaključim riječima Martine - stavit ću te u CC - Dalić:  „Tehnologija otvara brojne mogućnosti, ali i izazove, te neizvjesnost za tradicionalne sektore i vještine… To implicira i nužnost promjena u načinu funkcioniranja državne uprave. Vještine koje će biti potrebne i najtraženije u gospodarstvu 2020. godine također se trebaju odnositi i na državnu upravu“.

Kutak za one koji žele znati više:
STUDIJA OECD-a
STRATEGIJA e-HRVATSKA 2020

Goldilocks egzodus - glavna ideja ovog foruma je da "egzodus" postaje glavni faktor kompletne pozitivne promjene hrvatskog drustva, do koje dovodi pritiskom na strukture moci (aka alfa-uhljebe) da smanje troskove drzave i opterecenja na rad, te tako slome rodijacko-uhljebsko-socijalisticku paradigmu ove drzave (koja je ukljucena u clanak 0 Ustava svih Republika Hrvatska od kada postoje ).

Onaj egzodus koji do toga dovede, a daje minimalne negativne posljedice za boljitak vecine gradjana RH je "Goldilocks egzodus" - odnosno, onaj koji nije ni preslab/prespor tako da alfa-uhljebi ga mogu ignorirati i nastaviti po starom, a niti previse brz/temeljit tako da ako i do promjena dodje, da su negativni efekti nadvladali pozitivne za vecinu gradjana koji zive u RH. Treba nam takav just right egzodus.

Uveden kao analogija sa:

Goldilocks zone

U filozofiji znanosti postoji nešto što nazivamo "problem razgraničavanja" (eng. demarcation problem) koji se bavi pitanjem znanstvenosti neke teorije. Ne namjeravam ulazit dublje u ovo pitanje jer još uvijek nemamo konačan odgovor na njega. Za one koje "žele znati više" mogu za početak pogledat ovaj link: Science and Pseudo-Science (Stanford Encyclopedia of Philosophy)

Britannica wrote:Criterion of falsifiability, in the philosophy of science, a standard of evaluation of putatively scientific theories, according to which a theory is genuinely scientific only if it is possible in principle to establish that it is false. The British philosopher Sir Karl Popper (1902–94) proposed the criterion as a foundational method of the empirical sciences. He held that genuinely scientific theories are never finally confirmed, because disconfirming observations (observations that are inconsistent with the empirical predictions of the theory) are always possible no matter how many confirming observations have been made. Scientific theories are instead incrementally corroborated through the absence of disconfirming evidence in a number of well-designed experiments. According to Popper, some disciplines that have claimed scientific validity—e.g., astrology, metaphysics, Marxism, and psychoanalysis —are not empirical sciences, because their subject matter cannot be falsified in this manner.

- britannica.com

Falsifijabilnost je samo jedan od nekoliko kriterija kvalitetne znanstvene hipoteze. Occamova britva (parsimonious criteria) je već definirana:

The criteria for scientific theories can be summarized by these principles:

• Consistent (internally & externally)
  
  Parsimonious (sparing in proposed entities, explanations)
  
  Useful (describes & explains observed phenomena)
  
  Empirically Testable & Falsifiable
  
  Based upon Controlled, Repeated Experiments
  
  Correctable & Dynamic (changes are made with new data)
  
  Progressive (achieves all that previous theories have and more)
  
  Tentative (admits that it might not be correct, does not assert certainty)
  

These criteria are what we expect for a theory to be considered scientific. Lacking one or two might not mean a theory isn't scientific, but only with good reasons. Lacking most or all is a disqualification.    

S obzirom na povijest nastanka našeg "meta-egzodusa", na sreću (ili na žalost, zavisno o perspektivi) još uvijek nije potrebno previše filozofirat o metodološkim pitanjima. Na f.hr-u se poteglo pitanje falsifijabilnosti ponajprije zbog nekih postova koji su davali hipoteze koje nisu mogle bit opovrgnute, čak niti u principu, a kamoli u praksi. Prvi post na temi o egzodusu daje predviđanja koja su opovrgljiva. Kroz raspravu su se jasno definirali kriteriji i uvjeti pod kojima se odbacuje hipoteza. Koliko je meni poznato, još uvijek nemamo jasno definirane kriterije hipoteze o štetnosti "egzodusa". Ako je netko pozornije pratio neka me ispravi.

Dakle, termin "izvlačenje mišljenja iz guzice" je vrlo usko vezan uz koncept falsifijabilnosti i šire uz pitanje razgraničavanja znanosti i pseudoznanosti. Da se citiram sa stare teme:

Peti ortak wrote:S jedne strane imamo subjetkivne procjene tipa "ja znan masu ljudi koji su odselili", "Karepovac je već sad ubija sezonu", "dugoročni trendovi su loši" i slično do s druge strane imamo statističke podatke i skepticizam.
Iznimka je klapalo koji pokušava (ili je pokušavao) opovrgnut egzodus pomoću statističkih podataka.

Razlika je u tome šta se na Klapalove tvrdnje može dat smislena kritika i može se argumetirat i tražit greške. Na većinu ostalih kritike se ne može ništa reć jer su većinom čisti subjektivni doživljaji koji zapravo ne znače puno kao alat za neku ozbiljniju analizu i shvaćanje uzročno posljedičnih veza.

Kako možemo provjerit tu tvoju tvrdnju da će dugoročne posljedice bit loše tj. kako možemo uopće raspravljat o njoj ako je tako slabo definirana. Znači li to da će doć do gospodarskog pada, povećana nezaposlenosti, bankrota države, nešto četvrto? I pod kojim bi se uvjetima to moglo ostvarit? Ako se nastavi egzodus? Koji mehanizam/i će dovest do pogoršanja situacije?

Šonje (aka starac Fočo op.a.) je u onom tekstu koji je već stavljen izložija tezu po kojoj je moguće da političarima zapravo odgovara egzodus, šta je u direktnoj kontradikciji s onim šta se tvrdi u osnovnim postavkama ovog topika. Pa da niko nije uzea tu hipotezu i malo je proučija i postavija neka pitanja? Šta to ne bi bilo poučnije i zanimljivije od subjektivnih mišljenja koja su u očiglednoj suprotnosti sa stvarnim stanjem npr. Karepovac je već sad uništija turističku sezonu u Splitu ili "egzodus" je siguran put u propast i nema nikakve kratkoročne ni dugoročne pozitivne posljedice?

I da zaključimo ovaj mudri post s jednom mudrom mišlju:

We should never forget that our reasoning process can go wrong. This is why you always want to check your careful reasoning for flaws. Make sure that no fallacious, instinctive reasoning slipped in. Try to find errors, even look for evidence that you're wrong. After all, how hard is it to confirm your beliefs if that's all you're trying to do? Anyone can find some evidence for anything! If you want to prove yourself right — try to prove yourself wrong. Because if you try to prove yourself wrong — and can't? Then it's a really good indication that you're right. Want to be even more assured? Invite others to prove you wrong. And remember — admit it when you are wrong.

- David K. Johnson, The Big Questions of Philosophy


P.s. samo kao napomena da ja nisam pobornik Popperovske definicije i smatram da je Lakatos to bolje objasnio. S tim da se u ekonomskoj znanosti i dan danas lome koplja oko metodoloških pitanja i mislim da je to rupa u koju nije potrebno ulazit.  Zasad je dovoljno iskoristit nabrojane kriterije za odbacit tvrdnje koje očito ne pridonose previše raspravi.  

P.p.s. isto bi bilo zanimljivo vidit krvljenje između "austrijanaca" i ostalih po pitanju metodologije.